Jabuka

Po proizvodnji i potrošnji u svežem stanju od sveg voća jabuka je na prvom mestu u svetu. Umereno podnevlje pruža jabuci povoljne uslove za život i rađanje. Evropa je najveći proizvođač jabuka. Jabuka je posle šljive najznačajnija voćka u Srbiji. Godišnje se prozvede oko 332.ooo tona  na površini od oko 17.000 hektara.

Ono što govori u prilog da je Srbija na dobrom putu da postane zemlja jabuka svakako je podatak da je u 2013. povećana površina pod jabukama za 1.392 hektara, najvećim delom gusti zasadi sa 4.000 stabala jabuke na jednom hektaru . U tom periodu ukupna godišnja proizvodnja povećana je čak za 53,7 odsto. Tako intenzivna proizvodnja, koja u punoj rodnosti daje prinose na nivou 50 do 80 tona po hektaru, u odnosu na nacionalni prosek, koji iznosi svega 18 tona, u narednom periodu značajno bi mogla da promeni sliku Srbije kao proizvođača jabuka.

Svakih 1.000 hektara novopodignutih zasada za pet godina daje proizvodnju od 50.000 do 80.000 tona, dok stari način proizvodnje jabuke za pet godina daje proizvodnju od svega 18.000 tona. Ukoliko bi se u Srbiji ovakav vid proizvodnje stimulisao u vidu subvencija za sadnice i opremu za podizanje novih zasada, naša zemlja bi u narednom periodu zaista mogla biti zemlja jabuka.

Jabuka je najrentabilnija voćka u srbiji u dobrim jabučnjacima prinosi se kreću od 30.000 do 50.000 kg po hektaru. Pravilan izbor sorti,podloga i sistema (načina gajenja) značajan je za unapređenje proizvodnje jabuka.

Osetljivost voćaka na mraz

JabukaKruškaŠljivaTrešnjaBreskvaKajsija
 Pred cvetanje-4 ºC-4 ºC-4 ºC-4,5 ºC-4 ºC-3 ºC
 U cvetanju-2 ºC-2 ºC-2 ºC-2 ºC -3 ºC-4,5 ºC
 Mladi plod-2 ºC-1,5 ºC-1 ºC-1 ºC-1 ºC-0,5 ºC

Sorte Jabuke

U svetu postoji preko 10.000 sorti jabuke. Međutim, samo ograničen broj sorti ima privredni značaj. Vodeće sorte jabuka u Srbiji su: Zlatni Delišes i njegovi potomci (starksper i goldsper), Ružičasti Delišes i njegovi potomci (starking,ričared i uelsper), Jonatan i Crveni Jonatan, Ajdared, Melroz i grupa Stejman Vainsepa.

U svetu se mnogo i vrlo ozbiljno radi na stvaranju novih, boljih sorti jabuke. One mogu da postanu ukrštanjem ili naslednim promenama postojećih sorti (mutacije).


Sistemi Uzgoja Jabuka

Sistemi uzgoja jabuka

Pod sistemom uzgoja zasada podrazumeva se oblik voćaka, njihov raspored u zasadu i kompleks agrotehničkih mera. Prema tome, za sistem uzgoja bitan je oblik nadzemnog dela voćaka, za koji je uobičajan naziv kruna, zatim razmak između voćaka u redu i između redova i nivo primenjene pomotehnike.

Sa gledališta prostranog rasporeda i oblika krune razlikuju se dve grupe sistema uzgoja:

  • slobodni oblici i
  • špalirani uzgoj ili uzgoj gusto zasađenih voćaka u redovima – pljosnati uzgoj.

Osobine uzgoja u slobodnom obliku

Sistem uzgoja jabuka u slobodnom stilu

U ovom sistemu uzgoja oblik krune svake voćke je jasno izražen. Voćka zauzima prostor u tri pravca: u dužinu, širinu i visinu. Ako je podloga sejanac, voćke su veoma razvijene i nekad dosežu visinu preko 6 m, što veoma otežava rezidbu, zaštitu vršnih delova i berbu. Osim toga, stupanje u rod ovako razvijenih voćaka kasni. Nekada čak posle osme godine, što zavisi i od sorte. Često se za ovakav sistem uzgoja susreće i izraz „Klasičan uzgoj“. Zastupljen je skoro isključivo u manjim zasadima individualnih voćara, u kojima se o ulaganjima živog rada ne vodi mnogo računa.

Najviše su zastupljeni oblici: vretenast, piramidalan, poboljšano piramidalan, etežan, oblik vaze, uspravna kordunica i dr.

Prema tome na kojoj visini se stablo razgranava, voćke mogu biti:

  • visikostablašice, savisinom stabla preko 1,20 m,
  • polustablašice, sa visinom stabla od 0,80 m do 1,20 m, i
  • niskostablašice, sa stablom visine do 0,80 m.

Osnovne razlike između njih su:

Visokostablašice dosežu najveće dimenzije ali najkasnije stupaju u rod. Skraćivanjem stabla dimenzije voćaka se smanjuju a stupanje u rod ubrzava, naročito ako se kao podloga upotrebi slabo bujna mladica.

Zasadi podignuti sa slobodnim oblicima mogu biti:

  • ekstenzivni, ako po 1 hektaru ima 80 do 150 stabala i
  • poluektenzivni, od 200 do 400 stabala po hektaru.

Osobine špalirnih

pljosnatih zasada

Voćke u špalirnom uzgoju pre svega imaju ograničen hranjivi prostor, naročito u pravcu reda. Njima je ograničen razvoj nadzemnog dela, posebno u pravcu reda. One su sastavni deo jedne celine reda voćaka.

Njihov oblik krune u vreme vegetacije, kod bujnih sorti, raspoznaje se samo požljivim posmatranjem. Za voćke ovog sistema uzgoja kaže se da se razvijaju u visinu, u dužinu u pravcu reda, a da red ima svoju širinu, koja obično iznosi 1,2 m. Prolaz između voćaka u redu je nemoguć, jer se grane dodiruju. U suštini, u vreme pune rodnosti sklop voćaka u redu predstavlja živi zid. Živu ogradu pljosnatog izgleda.

Sa tehnoekonomske tačke gledišta ovi sistemi uzgoja mogu biti:

  • poluintenzivni, ako po jednom hektaru imaju 400 do 1000 stabala,
  • intenzivni, sa 1000 do 3000 stabala po hektaru, i
  • visokointenzivni, sa preko 3000 voćaka po hektaru.

Značaj izbora sistema uzgoja

Izbor sistema uzgoja treba obaviti pre podizanja zasada, jer se tada odlučuje o njegovom budućnosti. Voćnjak u slobodnom uzgoju sa velikim razmakom sadnje može da živi i više od 30 godina, ali stupa u rod veoma kasno. Gust zasad, naprotiv, ima kraći vek, najviše do 20 godina, ali broj nerodnih godina mali, utoliko manje ukoliko je sistem uzgoja gušći. Od izbora sistema uzgoja zavisi:

  • visina ulaganja,
  • broj nerodnih godina,
  • mogućnost mehanizovane obrada zemljišta između redova, mehanizovane zaštite, rezidbe i primena platformi u berbi i dr.

Šta je osnovno za dobijanje visokih prinosa

Plod jabuke na drvetu

Da bi se ostvarili visoki i redovni prinosi u zasadima jabuke, neophodno je da se obrati pažnja na sledeće:

  • Hranjivi prostor voćaka mora da se maksimalno koristi, bolje rečeno: ako je višak površine pokriveno voćkama, postoje bolji uslovi da rod bude veći; u tome naravno ima granica koje se ne smeju zanemariti: mora se voditi računa o zasenjivanju nižih delova voćaka jer ono ometa stvaranje rodnih pupoljaka, negativno utiče na kvalitet plodova, na njihove organoleptiče osobine i posebno na njihovu obojenost;
  • Posebna pažnja treba da se posveti izboru asoortimenta: u tom pogledu u uži izbor treba da uđu one koje se odlikuju velikom rodnošću, kao i da se međusobno dobro oprašuju; osim toga neophodno je da se poznaje ponašanje izabranih sorti za dotične ekološke uslove;
  • Izboru podloge treba da prethodi detaljno ispitivanje zemljišta; svaka podloga ne odgovara za svako zemljište; plodnost zemljišta  takođe  se odražava na bujnost voćaka, zbog čega i tu činjenicu treba uzeti u obzir kada se utvrđuje razmak sadnje; od podloge se takođe zahteva da sa na kalemljenom sortom izgradi takav bio kompleks koji će ograničiti proizvodnju drveta; geslo savremene voćarske proizvodnje je: malo grana ali dobro okićenim rodnim pupoljcima;
  • Savremena proizvodnja jabuka nemože da se zamisli bez dobrog poznavanja pomotehnike, na osnovnu čega treba doneti odluku: koja mera treba da se primeni, kada i na kakav način.